August 21, 2009

Knjige i knjižari ili šta sam čitala ovih dana


Pošto sam se spremala za odmor čitavih 15 minuta, noć pred polazak (radila sam do poslednjeg momenta), zaboravila sam da ponesem knjige. Spremila sam 3-4 i ostale su u Beogradu. Nešto uvek mora da se zaboravi inače odmor nije onaj pravi. Ja mnogo volim da čitam. To mi je navika od malena i ne menja se. Zato sada nisam izdržala ni nedelju dana. Našla sam prodavca knjiga pored jezera i krenula da razgledam šta ima bez nekog naročitog plana. Prvo sam naišla na "Ja sam legenda" i pomislila da možda ne bi bilo loše popuniti rupu u obrazovanju i pročitati knjigu koja je inspirisala film. Prodavac mi je ponudio još nekoliko SF izdanja, ali nisam baš planirala da na odmoru potonem u takvo štivo. Onda me pogledao i odlično procenio - Markes, 12 priča iz tuđine. Počeo je da mi objašnjava da su knjigu izdale Dečije novine pred kraj svog poslovanja i da ne zna da je još neko kupio prava za te tekstrove... Obrazovani knjižar. Setila sam se jednog snimka sa neke fokus grupe u kojoj su učestvovali neki moji prijatelji pa i Darko. On je objašnjavao zašte ne voli da kupuje u nekim beogradskim knjižarama, a zašto opet neke druge smatra jako dobrim iako nisu fancy. Razlog su bili obrazovani i neobrazovani knjižari. Ako često kupujete knjige, onda sigurno znate na šta mislim. Kada uđete u knjižaru ili priđete tezgi, prodavac/knjižar vas ili predusretljivo dočeka sa "Izvolite" ili pobegne od vas. Kada pitate za neki naslov onaj predusretljivi će vam iz glave reći da li ima i ko je izdavač. Onaj pobegljivi će vam reći da mora da proveri u kompjuteru. Recimo, ako uđete u IPS ili Plato, njihovi prodavci ne umeju da se snađu bez kompjutera, čudno izgledaju i svaki put kad uđete to su neki drugi ljudi. Oni slabo čitaju, a tu su samo zbog plate. Desi se po neki izuzetak koji zna šta pričate. Dakle, knjižar koji prodaje knjige, mora da bude obrazovan... bar za moj pojam. Neko ko voli knjige, ne može da me ostavi ravnodušnom. Još danas sam u Beloj Crkvi, spremam se večeras opet da odem do jezera i pazarim neku knjigu. Ove dve sam pročitala i bile su dobar izbor.

Za letnji dan

August 15, 2009

Bela Crkva - momenti













Odmor

Stigla sam danas u Belu Crkvu. Nisam ovde nikad bila...kao i na mnogim drugim mestima u Srbiji, pa reših da to ispravim. Prethodni, foto post, je u kratkim crtama putovanje do Bele Crkve, nekih 98km. Ono što znam o ovom mestu je da je moj tata tu bio u vojsci, a da ga je mama posećivala, da ima nekoliko jezera i da je lepo.
Stigli smo oko 12h danas, smestili se u vilu Marija, u blizini gradskog jezera, malo se odmorili a onda obišli mesto. Mirno vojvođansko, sa lepim, velikim i starim kućama. Zna se red i radnje rade dvokratno. Odavno nisam bila u nekom mestu u Srbiji gde se poštuje popodnevni odmor. Fotografisala sam vrata. Svaka kuća ima velika drvena vrata iza kojih je dvorište. Svaka vrata su priča za sebe. Posle obilaska kasni ručak, a onda pravac krevet.
Malopre sam se probudila. Sada sedim na terasi, borim se sa bubicama koje mi skakuću po monitoru, pijem priručno smoćkani nes, u daljini se čuje neko kolo, a u blizini cvrčci. Po neki auto prođe obližnjom magistralom, a onda je opet mirno. Cenim da je kolo u stvari živa svirka i treska u restoranu u blizini jezera. Ispred mene je dvorište u mraku i ova klupica ispred zelenog zida, kao iz Nevehood-a.

Iznad moje glave je čudo! Pokušavam da se setim kada sam poslednji put videla ovoliko zvezda i ne uspevam. To je ona lepota manjih gradova koji noću ne šljašte kao Las Vegas, pa može sve da se vidi lepo. Foto aparat je zabeležio još mnogo više pa to izgleda nekako ovako:

I dok slušam Time after Time Miles-a Davisa, počinjem da shvatm da je dobro što sam zaboravila da ponesem knjige za čitanje. To će me naterati da pišem i crtam malo više.
Do sledećeg pisanja... probajte da gledate u zvezde kao nekad kad ste bili mali. Ushićenje je tu negde još uvek, samo treba da mu date šansu.

On the road again...













Vikendom kroz Beograd