November 21, 2006

SMS-ovanje



Nešto razmišljam već par dana - a kako smo ono beše komunicirali sa ljudim adok nije bilo SMS poruka_ Nešto mi se čini da smo se češće viđali ili čuli telefonom. Kad smo bili mali, bar moja i ova malo straija generacija, mislili smo da je film "Kad Deniz pozove" u stvari samo preterana priča na temu komunikacije među prijateljima, ali nismo kontali da je to neka blicka budućnost! I eto nas sada. Koliko poruka dnevno otkucate? Kada ste se sa tim istim ljudima poslednji put videli? Ako bih htela baš da duem nemilosrdna onda bih otišla još malo dalje, pomenula bih messingere svakakve vrste. Kako smo došli do tog priviđenja ljudskosti? U ovu grupu ne svrstavam ljude koji žive negde daleko, naravno, da ne bude yabune. Mislim na ovo ovdašnje, naše domaće otuđenje. Komformizam? Kao stalno nemamo vremena? Kao nešto mnogo bitno radimo? Ne znam... ima tu još stvari - neodlaženje u bioskop jer sad sve može da se gleda kod kuće na kompu, neuramljivanje dragih fotografija jer sad sve može da se drži na kompu...ili telefonu. Instant život, instant ljudi, smućkaj na brzinu i koristi. Da li sve ovo ima neki viši nivo, pitam se! Ne smem ni da zamislim kako izgleda taj viši nivo!

November 17, 2006

Tvoj sam - Mirjana Bobić Mojsilović


Mirjana Bobić Mojsilović je pred sajam knjiga objavila svoju novu knjigu. Ova, ne liči na one prethodne, pisana je nekako pavićevski, priča je jako zanimljiva do samog kraja. Sastavljena je od nekoliko priča, svaka priča je jedan poludragi kamen. Na kraju se spajaju u jednu ogrlicu i u jednu sliku. Tesko je biti žena pisac u Srbiji punoj predrasuda. Ova žena je postala ozbiljan pisac...ili to upravo postaje. U svakom slučaju, vreme provedeno nad ovom knjigom neće biti bačeno.

November 16, 2006

My name is Earl

I tako je proslo mnogo vremena, a da nista nisam napisala. Nije bas da mi ni jedna stvar nije privukla paznju, ali sam se nekako smorila od ovog virtualnog sveta. Ucinilo mi se da sve sto ovde pisem jeste zapravo ubijanje dosade u vreme kad na poslu nema sta da se radi. Od ovoga niko nece biti ni tuzniji ni srecniji, nista se znacajno nece promniti... ali da ne duzim mnogo. Evo o cemu sam danas resila da pisem: serija My name is Earl.

Opsirnije
Za one koji nisu imali prilike da pogledaju neku od epizoda evo kratkog objasnjenja - Earl je klasicni probisvet koji ceo zivot pravi gluposti iz svog licnog zadovoljstva. Sitne kradje, gluvarenje po ceo dan, pijancenje... U jednom trenutku, na greb greb lutriji dobija 100 000, kada ga ujedno udara bakica kolima i on zavrsava u bolnici. Lezeci tako danima i gledajuci tv cuje nekog lika kako prica o karmi. Ako radis lose stvari - lose stvari ti se i desavaju. Odlucuje da napravi spisak svih losih stvari koje je uradio i da krene da ih popravlja. I tako iz epizode u epizodu, mi gledamo sta je on radio u svojoj proslosti i kako popravlja te stvari. Naravno da bi sve bilo realno, uspe sasvim slucajno da nadje tiket koji je ogrebao i taj novac koristi za zivot, da bi mogao da popravi sva sranja koja je napravio. Za one koji imaju mogucnosti da skinu sa neta ovu seriju, toplo preporucujem! Atmosvera u seriji malo podseca na Prodavce ili Chasing Emy, duhovita je i jako zanimljiva.
Dakle, da li verujete u karmu? ;)